“Tada Isus rece ucenicima svojim: Ako ko hoce za mnom ici, neka se odrekne sebe, i uzme krst svoj i ide za mnom. Jer ko hoce svoju dušu da sacuva, izgubice je; a ako ko izgubi dušu svoju mene radi, naci ce je.” (Jevanđelje po Mateju 16:24-25)


U razgovoru sa jednim prijateljem, dotakli smo se teme o učeništvu i lako smo se složili da mi ne treba da stvaramo “vernike” nego – učenike. Postoji velika razlika izmedju ove dve grupe ljudi, a ovi tekstovi predstavljaju jedno od temeljnih učenja Hrista o pravom učeničkom životu.

1. Poziv na odricanje

Isus započinje rečenicom: “Ako ko hoće za mnom ići…” što implicira da je Hristovo sledbeništvo stvar slobodne volje, a ne prisile.

“Odricanje sebe” u Hristovoj misli znači postavljanje Božje volje iznad ličnih želja, ambicija i sebičnih težnji. Ovo je, naravno, suprotno ljudskoj prirodi koja teži samoočuvanju i samopotvrđivanju.


2. Uzeti svoj krst

Krst u ovom kontekstu ne znači samo fizičko stradanje, već i spremnost na žrtvu, poniznost i istrajnost u veri, čak i kada to donosi progonstvo ili trpljenje.

Ovo ukazuje na identifikaciju sa Hristom u Njegovim patnjama (Rim. 8:17), jer je krst bio simbol sramote i smrti u prvom veku, ali u Hristovom slučaju postaje simbol pobede i spasenja.


3. Paradoks gubitka i dobitka duše

Isus koristi paradoks: “Ko hoće svoju dušu da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi, naći će je.”

Ovaj koncept ukazuje na razliku između zemaljske i večne perspektive. Ljudi koji se drže ovog sveta i njegovih vrednosti na kraju gube ono što je najvažnije – večni život.

Nasuprot tome, oni koji su spremni da sve predaju Hristu, uključujući i sopstveni život, zapravo pronalaze pravi život u Njemu (Jovan 10:10).


Zaključak

Ovi stihovi ukazuju na suštinu hrišćanskog života – potpuno predanje Bogu i spremnost na odricanje od svega što nas odvaja od Hrista. Oni su poziv na duboku duhovnu transformaciju, transformaciju načina razmišljanja, gde čovek prestaje da živi po svojim merilima i počinje da živi za Boga, verujući da je to jedini put do večnog života.

Leave a comment