“Doći će vreme kada zdravu nauku neće prihvatati, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a priklanjati se bajkama.” (2.Timotiju 4:3-4)

Od trenutka pada čoveka u greh, vodi se neprestana borba za njegov um. Oduvek je bilo lažnih učenja i učitelja i biće ih sve do Hristovog povratka. Toga smo svesni jer nam Pismo o tome govori. Svestan velike borbe koja se vodi za svaku dušu, svaki Hristov sledbenik, u određenoj meri, ima dužnost da upozorava ljude na nauke koje “nisu zdrave”,jer se radi o duhovnim vrednostima koje čoveka mogu koštati večnog života.

Medjutim, u ovom biblijskom tekstu zaboravljamo deo koji nas poziva da razmislimo i o sebi i našim motivima. Čovek je, zbog greha i grešne prirode, a bez Bog u svom životu – postao sebično biće. Pojedinci provedu ceo svoj život pokušavajući da ga “montiraju” tako da njima bude dobro. I za većinu sfera u životu – to je ok, ali problem nastaje kada taj princip pokušavamo da primenimo i na duhovnu notu naših života. Umesto da se prilagodjavamo Svetom Pismu i istini, mi pokušavamo da Božju Reč i istinu prilagodimo nama.

Nažalost, jedan veliki broj hrišćana u svetu čine, takozvani – “nominalni hrišćani”. Bez prevelike želje i interesovanja za “zakopanim draguljima” Svetog Pisma, oni će pokušati da nadju one koji tumače Pismo po njihovoj želji. Danas to ne predstavlja problem. U moru hrišćanskih denominacija, lako ćete pronaći “proizvod” koji vam odgovara. Kao na pijaci – dodjete, malo pogledate, izaberete, platite i odete kući.

Gde nastaje problem?

Problem je u tome što “prilagodjena istina“, to jest, istina koja odgovara “našim ušima” – nema silu da nas menja. Kao po pravilu, ako ovakvim ljudima priđete sa čistom biblijskom istinom, sa željom da im ponudite nešto mnogo bolje, nešto što ima silu – bićete, u najboljem slučaju – ljubazno odbijeni. Ljudi vole “laku religiju” – religiju koja ne zahteva promenu srca, promenu karaktera. Ljudi vole religiju gde “odradiš” svoju rutinu – prekrstiš se na brzinu, zapališ sveću, daš neki prilog ili pročitaš u 2 minuta onaj odeljak za današnji dan i – to je to.

Interesantan je ovaj deo gde apostol Pavle kaže da će se ljudi pre okrenuti “bajkama”, a za čistu istinu će zatvarati uši da je ne bi čuli. Reč “bajka, basna” kako je kod nas prevedeno u ovom tekstu, u originalu ima još neka značenja, a jedno od njih je i “misterija”.

Jedan od najočiglednijih primera, gde možemo videti ovo o čemu apostol Pavle govori, je temeljna, osnovna istina – istina o Bogu. Iako je Bog biće koje je neograničeno i koje ljudski um ne može obuhvatiti, kroz Svoju Reč – Bog se na tako lep i jednostavan način otkrio čoveku, sa željom da Ga upoznamo i ostvarimo zajednicu sa Njim. Ta zajednica je važna jer od nje zavisi naš večni život.

A šta je uradio čovek? Pao je u zamku neprijatelja, čiji je cilj bio da Boga uvije u misteriju, u nepoznato, da Ga sakrije i kao rezultat – danas imamo milione hrišćana koji pričaju o Bogu, koji Ga “svojim usnama poštuju, ali im je srce daleko od Njega” (Jevandjelje po Mateju 15:7-9; Isaija 29:13) Sveto Pismo nam kaže da je takva religioznost, takvo verovanje – potpuno uzaludno.

Možda ovo daje odgovor na pitanje koje se nameće u Jevandjelju po Mateju 25-om poglavlju, gde posmatramo dve grupe ljudi, koje (na oko) – čine iste crkvu. Medjutim, prilikom dolaska Gospodara, samo jedna grupa ulazi sa Njim u večnost, dok druga ostaje sa “one strane vrata”. Zašto je to tako? Odgovor leži u rečima Gospodara koji kaže – “Zaista vam kažem – NE POZNAJEM vas!” (Jevandjelje po Mateju 25:12)

Kada čovek dozvoli da osnovna istina, istina o Bogu, bude zamagljena – i sve druge istine će biti nejasne, a posledica će biti “nedelotvorna vera”. Ona je takva jer je čovek odabrao da Boga prilagodjava sebi, umesto sebe Bogu i logično je da takva “vera” neće imati nikakvu silu.

Zašto brinuti oko svega ovoga?

Kada ignorišemo biblijsku istinu, stupamo na teren gde sebe dovodimo u rizik da ostanemo uskraćeni za bitne informacije koje su važne u našoj izgradnji i pripremi za poslednje dogadjaje i Hristov dolazak. Sveto Pismo kaže da će u tim danima (a ja bih rekao da su ti dani već nastali i da u njima živimo) – ljudi više mariti “za slasti, nego za Boga, i imaće obličje pobožnosti, a sile njene su se odrekli.” (2.Timotiju 3:1-5)

Ostavimo “bajke, priče, misterije, tradicije i ljudske filozofije” i okrenimo se biblijskoj istini. Kada bi čovek mogao da shvati ozbiljnost velike borbe koja se vodi oko njega i za njega – ne bi bio “lenj” po pitanju svog spasenja i mnogo više bi pazio na čistoću svog verovanja.

Jedini način da prepoznate lažne učitelje i lažna učenja jeste – da poznajete Original. Tu treba da bude naš fokus. Bog nam u Svojoj Reči poručuje da je ona data čoveku za “poučavanje, popravljanje, ispravljanje…da bi čovek Božji bio – savršen.” (2.Timotiju 3:16)

Neka naše uho bude otvoreno za istinu, a zatvoreno za sve što istinu može da obavije tamom i misterijom. Samo u tom slučaju – hodaćemo kroz život putem koji vodi ka savršenstvu, a na čijem se kraju nalazi Gospodar koji će reći: “Dobri slugo, dobri i verni! Udji u radost svog Gospodara!” (Jevandjelje po Mateju 25:23)

Leave a comment