ZAŠTO PROSEK NE TRPI IZUZETNOST?
Zato što je izuzetnost svedok nekvaliteta proseka. A niko ne voli svedoke.
Kada imate prosek, kada su svi isti – niko nikome ne smeta. Svi su približnih vrednosti i bezvrednosti, i onda kažu – pa to je to!
E, šta se onda desi? Onda se desi da neko iskoči iz tog proseka, i svojim primerom pokaže da je nešto moguće. Dok taj neko nije iskočio, svi su govorili: “A, pa ne može!” “Vidiš kako svi ostali…” “Sedi tu, ćuti, dobro je i ovako…”

Jedan od najjačih i najefikasnijih argumenata, za kojim većina u društvenom proseku poseže je – “Pa svi tako rade!” “Zašto ti hoćeš da budeš drugačiji od svih ostalih? Što si ti bolji od nas?” “Zašto talasaš i praviš problem?” “Zašto traumiraš toliko ljudi?”
Da bismo to ilustrovali, upotrebićemo sledeću sliku. Zamislite da imate sto ljudi koji se ne kupaju. I jedan se nadje pametan i okupa se. Onima koji se nisu okupali – njima je dobro, ništa ne osećaju. Ali, ovaj što se okupao – već oseća kako nešto zaudara. I sad, ko je u problemu? Pa naravno – onaj koji se okupao. Jer ovi ništa ne osećaju, a ovaj im dodje i kaže – “Ljudi, braćo, nešto se oseća, smrdi.”
Po nekom nepisanom pravilu, oni će mu reći – “Šta se ti praviš pametan? Nikome od nas ne smrdi, samo tebi smrdi! Uvek ti nama nešto pametuješ.” I onda, naravno, kao posledica – ovoga naruže, izudaraju, izogovaraju, i – izbace jeretika iz svoje sredine.
I sad, da li je lakše jednoga naterati da prestane da se kupa ili 99 njih da se okupaju? Logično – upotrebiće se “demokratija”, 99:1, pobedila većina jer je glasala “za nekupanje”. I to je to.
“Glasamo za nekupanje!” Kraj! Sve je regularno. Odlučila većina, a manjina mora da se povinuje. Tako je u gotovo svim životnim sferama i odlukama koje donosimo “demokratski” – religiji, politici, na poslu, u nekim svakodnevnim aktivnostima – bez vage, bez provere standarda kvaliteta, bez sagledavanja argumenata, bez etike, bez oslanjanja na “Tako kaže Gospod!”, itd.

Svako ko se odluči na to da pokaže IZUZETNOST U ODNOSU NA PROSEK, svestan je da će za glavu biti iznad te prosečne mase. A rulja ko rulja, kada je već pokosila svoj “travnjak” ne voli kada primeti da nešto “štrči”.
Medjutim, ne treba zaboraviti na činjenicu da je Bog uvek samo sa takvim ljudima završavao Svoje planove. Sa ljudima koji imaju kičmu, jer – jedino sa njima je saradnja moguća.
Kada govorimo o izuzetnosti u kontekstu duhovnosti i borbe za istinu – morali bi znati da svako ko stane na put ovakvim ljudima – stao je na crtu Bogu.
Isto kao i u vreme Mojsija, Isusa Navina i Haleva. Bili su to ljudi koji su vukli onu prosečnu masu prema nečemu što je dobro. Pokušavali su da ih uvedu u zemlju čije su blagoslove osetili, videli i doživeli. Zauzvrat – dobili su nepoštovanje, pobunu, ruganje, otpor. Bilo je bolno (i još uvek je) gledati kako masa ne želi da se “okupa”.
Njoj je dobro. Naviklo se. Ne diraj. Ne talasaj.
________________________________________________
Velika zahvalnost svima vama koji podržavate Peshcanik 🙏


Leave a comment